Online Franjevci at Franjevacki trg 1, Subotica, Vojvodina 24000 RS - - 2001.-02.

Razmišljanje o Bibliji: Mk 2,23-3,6 (jun 2001.) Ucenici trgaju klasje u subotu. Farizeji se sablaznjavaju. Isus pokazuje da je subota radi covjeka a ne covjek radi subote, kako su se ljudski zakoni bili razvili na osnovu netocnog tumacenja Biblije. Sve što sluzi dobro covjeku, što sluzi ljubavi, što spasava covjeka ne moze biti protiv Boga. Zato lijecenje i dvorba bolesnoga.Hranjenje i spasavanje covjeka od bolesti ne moze oskvrnuti subotnju zapovijed. Bog zivota i spasenja je subotnjom zapovjedi obdario covjeka. Da bi covjek toga dana došao do smirenja, da bi skupio nove zivotne snage i radost; da bi se sjetio Bozje dobrote, da bi uzivao i zahvaljivao ljubavi Bozjoj. Tko to zna, on ispravno moze postupati subotom. Danas valja spasiti nedjelju za covjeka, koji se gubi u ponudama za zabavu. A nedjelja je tu da se covjek pozabavi s Bogom. Da bi se mogao orijentirati u svagdanjem zivotu prema svome Bogu. Razmišljanje o tekstu Markovog Evandjelja Mk 6,30-44 (jul 2001.) “Vi dajte njima jesti.” Evandjelist Marko u svome Evandjelju posebno istice: “priblizilo se kraljevstvo Bozje.” Kraljevstvo Bozje se sastoji u zajednici, gdje je Krist u sredini. Zajednicu je Krist izgradio od pocetka. Pozvao je ucenike koji su s njime išli – sve je više okupljao ljude oko sebe. Ta zajednica se ni nakon smrti nije raspala, iako su bili u neizvjesnosti. Isus je svojim ukazivanjima ucvršcivao ovu zajednicu iz koje se razvila Crkva. “Vi dajte njima jesti!” Ove rijeci su uzdrmale vjeru apostola, kako ce nahraniti tolike ljude. Svakako i mi se moramo zamisliti, pokraj toliko milijuna gladnih na svijetu, ali to ne moze biti prvotno znacenje ovog teksta, da se samo tjelesno nasite ljudi. “Covjek ne zivi samo o kruhu nego o svakoj rijeci koja izlazi iz usta Bozjih.” Isus je dao posjedati ljude po grupama. Velika gozba njegove obitelji je zapocela. Najeli su se, i još je preostalo. Vi dajte njima, to znaci: sve ono što im treba dajte im da se dobro osjecaju u Isusovoj obitelji. Ostvarite zajednicu zajednicu Kristovu, gdje se svi osjecaju dobro, gdje osjecaju, da su kod kuce, da su u blizini Kristovoj. Taj nalog je dao apostolima i time i nama. Ako to cinimo onda ostvarujemo Kraljevstvo Kristovo dok on ne dodje. Za koga vi mene držite? (avgust 2001.) Mk 8,27-35 Ovaj tekst je središte Markova Evandjelja. Ne samo što je u sredini Evandjelja nego što se i radi o odlucujucem sadrzaju. Isus prekida svoje naucavanje u Galileju. On se nalazi na krajnom sjeveru stanovništva izraelskog naroda. Blizu sirijske granice, kod Cezareje Filipove i krece prema Jeruzalemu. Na tom putu pita ucenike: “A vi, što vi kazete, tko sam ja?” Zeli se uvjeriti, da li su potpuno uz njega. Kao kad je govorio o kruhu, mnogi su rekli: “tvrd je to govor” i mnogi su ga ostavili. Isus pita zatim svoje ucenike: “hocete li i vi otici?”. Tako i sada postavlja odlucujuce pitanje, šta sam ja za vas? Petar odgovori: “Ti si Pomazanik – Krist”. Nakon te izreke vjernosti i ljubavi Isus prorokuje svoju muku, smrt i uskrsnuce. U ucenicima se srušio njihov svijet. Oni ga zele zaustaviti od toga puta u Jeruzalem. Tu u Galileji blizu Sirije ne bi ga nitko dirao, tu je daleko od vodje naroda. A tamo ce ga ubiti a on toliko mlad. On koji je samo cinio dobro ljudima. To se ne smije dogoditi. Ali ništa i nitko ga ne moze zaustaviti. To je njegov zadatak, to je nalog Oca, to je njegovo djelo, to je uvjet otkupljenja. Nakon što se uvjerio da ce ucenici njemu ostati vjerni, iako ovo djelo ne razumiju, Isus odlucno ide prema Jeruzalemu. Ucenici vjerno ljube Isusa. Oni ga slijede, iako znaju da ide u sigurnu smrt. S uskrsnucem ne znaju šta bi zapoceli, premda kada bi znali bitno bi im olakšao njihov bol i neizvjesnost. Odlucnost Isusova ih je jako cudila. Bez odlucnosti ne mozemo ga ni mi slijediti. Da li siromaštvo usrecuje? (septembar 2001.) Mk 10,17-31 Sveti Marko u svome Evandjelju cesto zeli jakim i uzbudljivim rijecima ljude natjerati da razmišljaju. Tako i sa bogatim mladicem. Isus tu upotrebljava prorocki rijecnik. Mladic zeli vjecni zivot. I pita što da cini: Isus mu nabraja zapovijedi Bozje – a on je to vec cuo u sinagogi i kaze da je uvijek po tome zivio. Ali on ocekuje jedan odgovor koji bi njegovu dušu smirio. Isus ga zagrli i pogleda ga milo, ako hoceš više onda idi i prodaj sve što imaš i novac podijeli siromasima pa dodji i slijedi mene. Sa Isusom je pocelo nešto novo, pocela je nova zajednica. Zajednica gdje vlada zakon ljubavi a ne samo dvije ploce zakona. Tko zeli toj zajednici pripadati, on treba da se potpuno pouzdaje u Isusa Sina Bozjega. Ne radi spasenja nego radi ljubavi prema njemu, a on ce nam dati što je dobro za nas. Bog je dobar i u svojoj dobroti nam daje spasenje. Ta svijest nas spasava od pretjerane brige i straha za spasenjem. Naše bogatstvo je Isus i ako imam u njega pouzdanje onda nemam potrebu da previše trcim za dobrima ovoga svijeta. U njemu cu naci svoju puninu i sacuvati svoju slobodu i svoje zadovoljstvo. Najveca zapovijed (oktobar 2001.) Mk 12,28-34 Prošli mjesec smo razgovarali o bogatom mladicu koji je s oduševljenjem došao k Isusu, ali sa zalošcu otišao od njega jer je bio jako bogat. I sada je došao Pismoznanac, on je došao s pitanjem koja je najveæa zapovijed? Isus mu odgovara: Ljubi Gospodina Boga svoga, svim srcem, svom snagom i dušom – a bliznjega kao samoga sebe. Pismoznanac pohvali Isusa, dobro kazeš Ucitelju. To je jedini Farizej koji je pohvalio Isusa. On mora da je bio neki slobodni knjizevnik i da se tako nije drzao onoga što su Farizeji mislili o Isusu. On nije bio zadovoljan što je Isus rekao, on je još nešto drugo ocekivao od njega – ali se dalje nije usudio ništa pitati jer bi morao priznati da je Mesija. Ovo pitanje, koja je prva zapovijed, je bilo vazno pitanje jer su Zidovi po zakonu i prorocima razvili 613 Bozjih zahtjeva, 248 zapovijedi i 365 Bozjih zabrana, a ipak su znali da pred Bogom ne mogu biti jednako vrijedni. I zapovijed: ljubi Boga svoga svim srcem…ljubi bliznjega svoga kao samoga sebe, i to spada isto u Zakone i proroke – samo nisu bile zajedno – Isus ih je sastavio i ucinio jednu dvojnu zapovijed ljubavi. Nadalje, zapovijed ljubi bliznjega kao samoga sebe, to hoce reci: razmišljaj šta bi u datoj situaciji ocekivao za samoga sebe – to cini i drugom. Time covjek svladava svoje samoljublje i time razvija neizmjernu snagu Bozje ljubavi. Ova dvojna zapovijed ljubavi uspostavlja novi red medju ljudima u Kraljevstvu Bozjem. Molitva je nemoguca ako nisi ostvario ljubav prema bliznjemu. Za Isusa molitva bez ljubavi ne ide. Tako je on mislio, tako je zivio i nas je pozvao na takav zivot. Izravnajte put Gospodinu Iz 40,1-11 (Novembar 2001) U Starom Zavjetu bilo je ljudi koji su nastupali u ime Božje. Oni su govorili, propovijedali, opominjali, tješili i naucavali. Ovi ljudi nisu imali jedinstveno ime, uglavnom su ih zvali prorocima. Ima 4 velika proroka kao Jeremija, Ezekijel, Izaija i Danijel. Onda ima niz malih proroka. Izaija je djelovao u drugoj polovici 8. stoljeca prije Krista. Od njega potjece njegova prorocka knjiga od 1-40 poglavlja. On je posebno kritizirao socijalnu nepravdu – iskorištavanje slabih. On se okomio i na politicko stanje, posebno politiku kralja Haskija. Prijetio je kaznom Božjom, jer nemaju pouzdanje u Boga. Iza 40. poglavlja se potpuno mijenja situacija i stil i problematika, zato se naslucuje da se tu radi o nekom drugom proroku. Problematika je iz vremena perzijskog kralja Kira 200 godina kasnije nego što je Izaija živio. Kralj Kir dopušta da se židovi vrate iz ropstva u svoju domovinu. Ovaj drugi Izaija nije nastupio svojim imenom, tako ga zovu jednostavno drugim Izaijom. Ne zna se da li je to bio muškarac ili žena ili jedna grupa ljudi. Naš tekst je pocetak knjige drugog Izaije. Dušobrižnickim rijecima pocinje: tješite, tješite moj narod. Govorite mu i navještajte svima. Ropstvo je prošlo, izdržali su kaznu iz ruke Božje za svoje grijehe. Neki glas vice u pustinji: izravnajte put za Boga i opet glas, daje nalog da propovijeda – neka kaže kako je sve propadljivo samo Rijec Božja ostaje, u tu Rijec se možeš pouzdati. Bog ce svoje stado pasti kao pastir, jer vrijeme je kazne prošlo. Oni se vracaju u svoju domovinu. Njihova zemlja je uništena, Hram je razoren i oplenjen, država je nestala. Perzijski kralj Kir, koji je Asire pobijedio, on ih vraca, on je njihov zaštitnik- on je Božje orudje. Naglašava se da je Jahve pravi Bog, koji je stvorio svijet i koji ispunjava svoje obecanje. On je svijet nekad stvorio, on ga može iznova stvarati i nevolje pretvoriti u spas. Sve ovisi o tome koliko mu vjeruju! Svaka poruka ima svoje vrijeme. Što povezuje i drugog Izaiju – kod svakog je naglašeno pouzdanje u Boga. Razlog povjerenja je stalnost Božje Rijeci, koja je vec od pocetka stvaranja. Snažna je ova Rijec, ona može sve izravnati što nije ravno… Ovu poruku spasa treba naviještati Izraelu u progonstvu – koji je ponižen u tudjoj zemlji, njegova zemlja je izgubljena, država uništena a narod razasut. Mogu li imati povjerenja u tog Boga koji ih je vodio u tu katastrofu? Teško je ovom drugom Izaiji navještati spasenje ovom ocajnom narodu. Ali on mora to ciniti, kao što je to morao i prvi Izaija mane i pogreške otkriti, tako drugi mora nesretne tješiti. To se može samo onda kada se cvrsto gradi na Rijec Božju. Ucitelju nauci nas moliti Lk 11,1-13 (decembar 2001) Isus je na putu prema Jeruzalemu. Ovaj put postao je školom za njegove ucenike. On ih upucuje kakvi moraju biti. U to školovanje spada ljubav prema bližnjemu, primjer je milosrdni samaritanac. Tu je rijec kako su Marta i Marija slušale rijeci Isusove; po njegovim rijecima se izgradjuje ucenik. U to školovanje spada i molitva. Isus je molio na jednom odredjenom mjestu. Ucenici ga zamole da ih uci moliti kao što je Ivan Krstitelj svoje ucenike naucio moliti. Molitva ucitelja pokazuje njegovu sliku koju on ima o Bogu. Molitva sjedinjuje ucenika s uciteljem. Molitva ujedinjuje ucenike medjusobno. Isus rece, kada molite recite: Oce! Sveti se ime tvoje! Dodji kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daj nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svom! I ne uvedi nas u napast! Otac kojeg spominje u pocetku, on je taj koji na kraju nas uslišava. Od bitne važnosti je da kod molitve imamo povjerenje u onoga koga molimo. Isus zove Boga Ocem i u tom povjerenju ostaje do svoje smrti. Zadnje su mu rijeci: ”Oce u tvoje ruke predajem duh svoj!” Isus uvodi svoje ucenike u onu povjerljivost koju on ima prema Ocu, zato ih uci da ga nazivaju jednostavno Abba – Oce! Isus je stvorio novi narod, koji Boga zovu Ocem, kao on. U prvoj i zadnjoj svojoj rijeci Rijec je ispovijedila Oca. I program njegova života je: ” biti u onom što je Otac”, rece Josipu i Mariji u hramu. Ona je prirodjeni krik duše Oce naš je molitva koja prožima cijelog covjeka. Ona je mnogo dublja u duši covjekovoj nego što možemo slutiti. Ona djeluje na covjeka, kao ni jedna druga molitva. Ona smiruje, ona nas izdiže iz ovoga svijeta. Ona nas vodi vjecnom Ocu, ona nam otkriva nebesku stvarnost, tako da možemo ovaj svijet, naš život gledati sa nebeskih perspektiva. Jeste li kada vec molili Oce naš s umirucim covjekom, upravo osjecate kako se mijenja. To nisu samo rijeci nego životna snaga koja u covjeka ulijeva novi život. Cesto smo nemocni kod bolesnika, pogotovo kada ne zna govoriti – molite Oce naš s njim i bit ce vam zahvalan, jer kada ga zajedno zazivate povjerenjem – ne može Otac nego ono dati što je najbolje za nas. Toga se sjecati melem je na dušu covjeka. - Biblijski razgovori 19.02.2002. Na putu prema svjetlosti Iz 2,1-5 2,1 Vidjenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: 2,2 Dogodit ce se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit ce postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj ce se stjecati svi narodi, 2,3 nagrnut ce mnoga plemena i reci: "Hajde, uzidjimo na Goru Jahvinu, podjimo u Dom Boga Jakovljeva! On ce nas nauciti svojim putovima, hodit cemo stazama njegovim. Jer ce iz Siona Zakon doci, iz Jeruzalema rijec Jahvina." 2,4 On ce biti sudac narodima, mnogim ce sudit' plemenima, koji ce maceve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Nece više narod dizat' maca protiv naroda nit' se više ucit' ratovanju. 2,5 Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti! Izaijina knjiga posebno istice kako Bog ljubi covjeka. On ga ne zaboravlja, on ga želi voditi, da se ne izgubi u zamamljivostima ovoga svijeta. On mu uvijek pokazuje da je On jedini Bog i da je nepromjenljiv i da on nikada ne zataji i da on sve stigne, iako je nekad dugotrajan ipak sve stigne. Ovo drugo poglavlje je vrlo napeto poglavlje. Od 6-11 retka prorice nesrece, propast i kaže: odbacen je Božji narod – kuca Jakovljeva. Strašne su to rijeci. Navodi razloge, što se Izrael bavi proricanjem kao što to rade na istoku. Proricu po zvijezdama (horoskop) i bave se magicnim i bezbožnim stvarima – prihvatili su od filistejaca tumacenje znakova (ezoterija). Zatim skupljaju bogatstvo i naobražavaju se – ne pouzdavaju se u Boga da ce ih braniti i trce za tudjim bogovima. Tu vrijedi “tko ne vjeruje, nece ostati.” A naš tekst od 1-5 retka zraci drugu atmosferu. Ovdje prorok govori toplinom, on naviješta nadu, svijetlu buducnost, zadovoljstvo, mir i skrivenost u Bogu, jer na kraju ce sve biti dobro. Bog ce vladati i svi ce ga upoznati, doci ce k njemu i od njega ce primiti uputstvo i blagoslov. I ono što je do sada bilo nemoguce, postat ce moguce – od maceva ce se kovati plugovi. Ovaj tekst želi nam reci da se covještvo može medju ljudima razviti samo ako ima pravi odnos prema Bogu. Tko ima pravi odnos prema Bogu, on nikada ne može gubiti nadu, a covjek bez nade ne može živjeti. Mi živimo od kršcanske nade i koliko je naša nada u Krista veca, u toliko smo smireniji. - Biblijski razgovori april 2002. Isus, jedan od nas ali ipak sasvim drugaciji Lk 4,14-30 4,14 A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puce po svoj okolici. 4,15 I slavljen od sviju, naucavaše po njihovim sinagogama. 4,16 I dodje u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I udje po svom obicaju na dan subotni u sinagogu te ustane citati. 4,17 Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nadje mjesto gdje stoji napisano: 4,18 Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobodjenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlacene, 4,19 proglasiti godinu milosti Gospodnje. 4,20 Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oci sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. 4,21 On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima." 4,22 I svi su mu povladjivali i divili se milini rijeci koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?" 4,23 A on im rece: "Zacijelo cete mi reci onu prispodobu: Lijecnice, izlijeci sam sebe! Što smo culi da se dogodilo u Kafarnaumu, ucini i ovdje, u svom zavicaju." 4,24 I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavicaju. 4,25 Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. 4,26 I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. 4,27 I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne ocisti doli Naaman Sirac." 4,28 Cuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, 4,29 ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagradjen njihov grad da ga strmoglave. 4,30 No on prodje između njih i ode. Isus svojim nastupom u Nazaretu pokazuje da je vrijeme ostvarenja Kraljevstva Božjeg zapocelo. Božje vladanje na svijetu je zapocelo, kako je Bog praroditeljima obecao i po prorocima nagoviještao. Ostvarenje Božjeg plana je zapocelo. Da bi ljudi to što jasnije uocili, vec je prije nastupa u Nazaretu, u Kafarnaumu istjerivao duhove, lijecio Petrovu punicu i mnoge bolesnike. Vladanje Božje u svijetu je zapocelo i nastavlja se ne samo u vrijeme Isusovo nego i u vrijeme njegove Crkve sve do danas i do kraja svijeta. Tu utješnu rijec nam želi evandjelist Luka naglasiti. To nas treba držati budnim, da pažljivo promatramo djelovanje Božje u našem vremenu! Redoviti tok navještaja pocinje u Nazaretu, odavde ide u Jeruzalem i pošto ga vecina izabranog naroda ne prihvaca, ide odmah i poganima. Kada Božji narod nije prihvatio Iliju, Bog ga je poslao poganki – lijecio je poganina Namana radi njegove vjere. A Isusa, koga su razapeli i vec htjeli u Nazaretu strovaliti – Bog ce uskrisiti i vec to pokazuje u Nazaretu kada ga nisu mogli strovaliti, nego se okrenuo i dostojanstveno je prolazio kroz njihove redove i otišao. Isus pocinje u Nazaretu u maloj celiji Božjeg naroda, u svojoj obitelji, u svome selu. Kod Bogoslužja objavljuje da je on taj koji je obecan, on je pomazan Duhom Svetim. U 41. retku kaže se da su demoni znali da je on Mesija. On dolazi kao siromah siromašnima, slijepcima, izranjenima proglašava milosnu godinu otpusta grijeha i krivnji, oslobadja ljude od demona. On nagovješta spasenje. Ljudi su oduševljeni i divili su se njegovim rijecima, koje pokazuju da je ljubav Božja medju ljudima, ali Isus nije zadovoljan njihovim izjavama, nego on želi vjere! Tu je izvor napetosti koje svršava da se on okrece i odlazi i više se u Nazaret ne vraca. Da li mu mi vjerujemo? Da li po njemu živimo? Da li povjeravamo svoj život njemu? To on ocekuje od nas! - SVOJ MIR VAM DAJEM (maj 2002.) Iv 14,21-31 21Tko ima moje zapovijedi i cuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega ce ljubiti Otac moj, i ja cu ljubiti njega i njemu se ocitovati." 22Kaže mu Juda, ne Iškariotski: "Gospodine, kako to da ceš se ocitovati nama, a ne svijetu?" 23Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, cuvat ce moju rijec pa ce i Otac moj ljubiti njega i k njemu cemo doci i kod njega se nastaniti. 24Tko mene ne ljubi, rijeci mojih ne cuva. A rijec koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. 25To sam vam govorio dok sam boravio s vama. 26Branitelj - Duh Sveti, koga ce Otac poslati u moje ime, poucavat ce vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. 27Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. 28Culi ste, rekoh vam: 'Odlazim i vracam se k vama.' Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veci od mene. 29Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. 30Necu više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. 31Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako cinim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, podjimo odavde!" - BIBLIJSKI RAZGOVORI (juli 2002.) Kukolj i pšenica Isus je propovijedao Radosnu vijest. I u koliko jesu ljudi više prihvatili njegovo naviještenje u toliko su žešce bile reakcije književnika i farizeja. Oni su tako daleko išli, da su nakon lijecenja nekog u subotu odlucili da ga ubiju. Na to ispricao im je prispodobu o Kukolju i pšenici. Radnici su došli Gospodinu i tražili da im da nalog da istrijebe kukolj medju pšenicom. Odgovor je bio ne! Odgovor je kategoricki ne! Nikako! Da ne bi s kukoljem iscupali i pšenicu, da ne bi dobro stradalo sa zlom! A u dan žetve ce najprije odijeliti kukolj i spaliti, a pšenicu ce u žitnicu spremiti. Isus je ovom prispodobom zapravo objavio Božju odluku, da ce do nakraj svijeta kukolj biti zajedno sa žitom.To znaci cijeli naš život ce dobro biti zajedno sa zlom. Uvijek kada se susrecemo sa zlom pitamo zašto?Ovaj “zašto” nas strašno opterecuje. Zašto baš ja?! Zašto ovaj rat?! Zašto Bog ne zahvaca vec jednom?! To je tajna zla. To je ono što ne razumijemo i necemo nikada razumijeti. Zlo jednostavno postoji i šiba naš život. Ovo je u planu stvaranja? I sam Krist Gospodin se podložio ovom planu i zakonu. “Bože moj, zašto si me ostavio?” Naša nada u toj muci je konacni dolazak Gospodina. Ali on nam je i rekao: ”Ja sam s vama do kraja svijeta.” On nam tu muku cini podnošljivom da se ne izgubimo i, nikada nismo sami. Kukolj u našem životu je: netrpeljivost, zavist, pohlepa, oholost, dizanje nad druge.Kojem kukolju dajemo prostora da u nama raste i koji kukolj hranimo? Koliko damo mijesta Bogu u našem životu da bi se mogao razvijati, i o tom ovisi koliko cemo kukolj svladati. - Biblijski razgovori (sept. 2002.) Blažen u raj zemaljski. Mt (5,1-12) 1 Ugledavši mnoštvo, uzidje na goru. I kad sjede, pristupe mu ucenici. 2 On progovori i stane ih naucavati: 3 "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! 4 Blago ožalošcenima: oni ce se utješiti! 5 Blago krotkima: oni ce baštiniti zemlju! 6 Blago gladnima i žednima pravednosti: oni ce se nasititi! 7 Blago milosrdnima: oni ce zadobiti milosrdje! 8 Blago cistima srcem: oni ce Boga gledati! 9 Blago mirotvorcima: oni ce se sinovima Božjim zvati! 10 Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!" 11 "Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! 12Radujte se i klicite: velika je placa vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!" Ovaj tekst nam kaže, ako netko slijedi Gospodina, ne može ga ništa iznenaditi. Sve što ga stiže, sve se može u dobro pretvoriti i može mu pomoci da se usavrši i približi Bogu. Ovo Evandjelje nabraja osam nevolja, koje ako stižu covjeka koji Boga traži, on može postati blažen. Vecinom poznaju ovaj tekst, a koliko ga god puta iznova citamo, uvijek nas iznova fascinira, štoviše i oni koji ga ne citaju iz religioznih motiva, ocarani su ovim recenicama. Što je to što ga cini tako zanimljivim? Možda upravo to što on naše normalno ljudsko razmišljanje postavlja naglavce. Sasvim drugacije nego što je naše društvo, on je sav usmjeren na ljude koji su u sjeni života. Mi nazivamo blaženima ljude koji imaju uspjeha, koji su nešto postigli, koji su mocni. A Isus naziva blaženima slabe, nemocne, zapostavljene, ponižene, jer ovi ljudi imaju prilaz Bogu. Oni najlakše nadju Boga. Blaženstva nisu utjeha koja ce se ostvariti u vjecnom životu, nego nalog za ovdje i sada, i taj nalog vrijedi za svakog od nas. Blaženi su oni koji su vec ovdje milosrdni, cista srca, u kojima nema podlosti ili prijevare, koji su mirotvorci. Oni se mogu radovati, jer njihovo je kraljevstvo Božje. Oni ce kod Boga naci milosrdje, oni ce naci i vidjeti Boga. Rijec je o osam blaženstava, od kojih su prva tri osnova, a medju ovima je najvažnije prvo. Blago siromasima, onima bespravnima, koji trpe, onima kojima fali što im je potrebno za jedan normalni život, tako kaže Luka. Verzija Mateja je: “Blaženi siromasi duhom”, siromasi pred Bogom. Matej govori kako covjek stoji pred Bogom. Ako covjek i ima materijalnih dobara, on je uvijek siromah pred Bogom. On sebi kraljevstvo Božje ne može kupiti, on ga samo može dobiti. Oni koji su siromašni u duhu, oni su tihi, jer znaju kako je Bog velik, a covjek malen i slab. Koji je siromašan pred Bogom, on se Bogu zahvaljuje, on zna da je Bog milosrdan i zato se usudi da uvijek iznova pocinje, a ovakav stav ne dopušta da covjek ocajava. Ako je netko siromašan pred Bogom, Bog njemu u njegovoj nevolji, bolesti i u casu smrti daje snage. Drugi dio blaženstava nam nešto kazuje i u cemu je vjecno kraljevstvo Božje, vjecni život. Tamo ce biti utjeha, tamo cemo se nasititi dobrotom, tamo cemo naci milosrdje, tamo cemo Boga gledati i bit cemo sinovi Božje obitelji. - BIBLIJSKI RAZGOVORI (decembar 2002.) Vatra i plamen Izlazak 3,1-15 3,1 Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svecenika. Goneci tako stado po pustari, dodje do Horeba, brda Božjega. 2Andjeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. 3"Hajde da pridjem," rece Mojsije, "i promotrim ovaj cudni prizor: zašto grm ne sagorijeva." 4Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: "Mojsije! Mojsije!" "Evo me!" - javi se. 5"Ne prilazi ovamo!" - rece. "Izuj obucu s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. 6Ja sam", nastavi, "Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev." Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati. 7"Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu", nastavi Jahve, "i cuo mu tužbu na tlacitelje njegove. Znane su mi muke njegove. 8Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom tece med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. 9Vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I sam vidjeh kako ih Egipcani tlace. 10Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta." 11"Tko sam ja da se uputim faraonu", odgovori Mojsije Bogu, "i izvedem Izraelce iz Egipta!" 12"Ja cu biti s tobom", nastavi. "I ovo ce ti biti znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Egipta, Bogu cete iskazati štovanje na ovome brdu." 13Nato Mojsije rece Bogu: "Ako dodjem k Izraelcima pa im kažem: 'Bog otaca vaših poslao me k vama', i oni me zapitaju: 'Kako mu je ime?' - što cu im odgovoriti?" 14"Ja sam koji jesam", rece Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama." 15Dalje je Bog Mojsiju rekao: "Kaži Izraelcima ovako: 'Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.' To mi je ime dovijeka, tako ce me zvati od koljena do koljena."

(Back)