Online Franjevci at Franjevacki trg 1, Subotica, Vojvodina 24000 RS - - Srce Isusovo

oltarna slika u isusovackoj crkvi u Zagrebu

“Neizmjerno je bogatstvo milosti i blagoslova što ga ovo sveto Srce u sebi krije. Ne znam ima li u duhovnom životu ijedna vježba pobožnosti koja bi mogla, u tako malo vremena, dušu bolje uzdici do najviše savršenosti i dati joj da osjeti prave slasti koje nalazimo u službi Isusa Krista.” “Svjetovne ce duše naci po toj pobožnosti sve pomoci nužne njihovu staležu, to jest mir u obitelji, pomoc u poslovima, blagoslov u svim svojim pothvatima, utjehu u svim trpljenjima. Baš u tom presvetom Srcu one ce naci utocište za citava svoga života, a osobito u smrtnom casu. O kako je slatko umrijeti onomu koji je nježno štovao presveto Srce Isusa Krista!” “Nastojte osobito da tu pobožnost prigrle redovnicke osobe, jer one ce iz nje crpsti toliko pomoci da im nece trebati drugoga sredstva za oživljavanje prave revnosti i najsavjesnije vršenje Pravila, cak i u zajednicama koje su dobrano popustile; a one koje vjerno vrše svoja Pravila dovest ce do vrhunca savršenosti.” “Jednog petka, za vrijeme pricesti, reèe on ove rijeci svojoj nedostojnoj robinji: ‘Obecajem ti u velikom milosrdju svoga Srca da ce moja svemoguca ljubav dati milost konacne pokore svima koji se budu pricestili uzastopce kroz devet prvih petaka u mjesecu. One nece umrijeti u mojoj nemilosti i bez sakramenata. Moje ce im božansko Srce biti sigurnim utocištem u casu smrti.’” (Sv. Margareta Marija Alacoque) “Naš slavni zaštitnik sv. Mihael, pracen neizbrojivom svitom andjeoskih duhova, opetovano me je uvjeravao da je njemu povjerena pobožnost prema presvetom Srcu kao jedna od najvažnijih stvari za proslavu Božju i za korist sv. Crkve, kakva nije dana još nikad a u dugom nizu vjekova otkako svijet postoji... Tajna skrivena tolikim vjekovima, sakrament nanovno objavljen svijetu, osnova, od vjecnosti pripravljena ljudima na korist a tek sada otkrivena Crkvi, svraca na se, tako reci, pogled samoga Boga, kojemu je toliko stalo do našega dobra i do proslave Spasitelja.” (casni sluga Božji Bernard Hoyos, DI) “Cinilo mi se da vidim u duši to svijetlo Srce Isusovo, to poklona vrijedno sunce, koji prosipa svoje zrake po zemlji, najprije pomalo, a onda sve više i više, dok nije konacno obasjalo citav svijet. I on mi rece: ‘Sjajem toga svjetla bit ce obasjani svi narodi i plemena, i ugrijat ce se na njegovu žaru.’” (Sestra Marija od božanskog Srca) Ova je pobožnost kao zlatna žila koja presijeca citavo polje Crkve. Ljudi opcenito iskorišcuju samo gornje slojeve, one koji su bliže površini pa ih mogu lako zapaziti i bez mnogo truda se njima okoristiti. Toliki, naprimjer, primaju sv. Pricest na prve petke u mjesecu i posvecuju svoje obitelji mom presvetom Srcu; toliki se upisaše u neku bratovštinu i vrše njezine lakše dužnosti, ali svi su oni kao putnici koji, prolazeci pokraj zlatne žile, odgurnu malko zemlju i zadovoljavaju se s nekoliko zrna zlata što ga nadju onako usput, a tako ih je malo koji žele dublje kopati. Vrlo malo je onih koji žele biti rudari od zanata! PRVI PETAK U MJESECU Pobožnost prvog petka u mjesecu zauzela je u katolickom svijetu našeg vremena neslucene razmjere. Prvi petak je za milijune vjernika postao mali blagdan Srca Isusova, blagdan duše i mjesecna duhovna obnova. Tu je pobožnost pokrenuo sam Spasitelj kad se jednoga prvog petka u mjesecu ukazao službenici svojoj Margareti Mariji i izrazio želju da ga taj dan primamo u sv. Pricesti s nakanom da mu pružimo zadovoljštinu za sve uvrede, nemarnosti i prezir što mu ih ljudi nanose u presvetom Sakramentu. S primanjem zadovoljštinske sv. Pricesti na prve petke u mjesecu, Spasitelj je povezao jedno “veliko obecanje”. U ljubavi svoga presvetog Srca izjavio je Margareti Mariji, da oni koji budu primali zadovoljštinsku sv. Pricest na prve petke kroz devet mjeseci, nece umrijeti u nemilosti ni bez sv. sakramenata, i da ce im njegovo božansko Srce biti sigurno utocište na casu smrti. Tu devetnicu prvih petaka dosta je obaviti jednom u životu. No tko ju je jednom obavio, taj više nece moci lako zaboraviti na blagoslovne ucinke te pobožnosti pa ce osjecati pravu potrebu da to nastavi i dalje. Time ce si najsigurnije izmoliti od Boga veliku milost ustrajnosti u dobru do smrti i samu sretnu smrt. Zato se ta devetnica ponekad zove i “devetnica spasa”. Po F. Alcaniz “Osobna posveta Presvetom Srcu Isusovu”

(Back)