Online Franjevci at Franjevacki trg 1, Subotica, Vojvodina 24000 RS - 2003

Biblijski razgovori januar 2003. BOG NAS BLAGOSLOVIO NA PUTEVIMA NAŠIM! PSALAM 121 (120) 121 Hodocasnicka pjesma. K brdima oci svoje uzdižem: odakle ce mi doci pomoc? 2Pomoc je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju. 3Tvojoj nozi on posrnuti ne da i nece zadrijemati on, cuvar tvoj. 4Ne, ne drijema i ne spava on, cuvar Izraelov. 5Jahve je cuvar tvoj, Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje! 6Nece ti sunce nauditi danju ni mjesec nocu. 7Cuvao te Jahve od zla svakoga, cuvao dušu tvoju! 8Cuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka. Ovaj Psalam spada u grupu kratkih psalama. U ovom psalmu se o radi o svijesti predstavljenih poteškoca. Uvršten je u hodocasnicke pjesme, u njemu se ocituje obred otpuštanja hodocasnika sa svetog mjesta. Jeruzalem je opkoljen visokim bregovima koje hodocasnik mora prijeci. Oni skrivaju velike opasnosti. Gledajuci ove bregove hodocasnik se pita: odakle ce mi doci pomoc? Kako se osjeca covjek kada stoji pred teškim, neizvjesnim putem? Svecenik odgovara zabrinutom hodocasniku svojim iskustvom, svojim povjerenjem, svojom vjerom: “Pomoc je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju.” Ali svecenik ne ostaje samo kod svoga iskustva nego ide jedan korak dalje, svojom punomoci on ga ohrabri kao dušobrižnik: “On nece dati da posrneš, On je tvoj cuvar i On nece zadrijemati i On nece spavati. On ce te na svakom koraku pratiti, On ce te ojacati i ne trebaš se bojati danju sunca ni nocu mjeseca, znaci ni fizicke sile niti strah duše – On ce te cuvati.” Kao dušobrižnik postupa koji grešnika odriješi od grijeha ili kada polaže ruke na glavu djeteta ili bolesnika i blagosliva ga. Idi bez straha. Bog je s tobom i cuvao te kada odeš i kada se vracaš. *** Biblijski razgovori februar 2003. DVOSTRUKO OZDRAVLJENJE Mk 2,1-12 1 I pošto nakon nekoliko dana opet udje u Kafarnaum, proculo se da je u kuci. 2 I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješcivaše Rijec. 3 I dodju noseci k njemu uzetoga. Nosila ga cetvorica. 4 Buduci da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Nacinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. 5 i se grijesi." 6 Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji poceše mudrovati u sebi: 7 "Što to ovaj govori? Huli!Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" 8 Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa ce im: "Što to mudrujete u sebi? 9 Ta što je lakše? Reci uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reci: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' 10 Ali da znate: vlastan je Sin Covjecji na zemlji otpuštati grijehe!" I rece uzetomu: 11 "Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i podji kuci!" 12 I on usta, uze odmah postelju i izidje na ocigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreci: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!" Marko Evandjelista ne želi u svom Evandjelju opisati Isusov život. On piše o “Radosnoj Vijesti Isusa Krista Sina Božjega” (1,1) Kada on piše on ima pred sobom Isusa, koji propovijeda i koji je trpio i umro i uskrsnuo. Marko jednostavno pripovijeda o Isususovom životu i djelovanju. On prikazuje Isusa ljudima koji ga žele upoznati posebnom pripovjedalackom vještinom. Naš odlomak njegova Evandjelja je vrlo bogat i lijep odlomak. Marko tu govori o dvostrukom lijecenju jednog uzetog covjeka. Taj odlomak je lijep, jer Isus spašava citavog covjeka, tijelo lijeci od bolesti a dušu od grijeha. Koliko je znacajno ovo lijecenje vidi se iz toga, što je vec u pocetku Evandjelja, nakon poziva prvih ucenika, koji su na njegovu rijec ostavili sve i slijedili ga (Petar, Adrija, Jakov i Ivan). Da su tako slušali, dolazi do izražaja »mocnost« njegove rijeci. To se vidi i iz toga, da kada su ljudi rekli ovaj govori tako kao onaj koji ima »vlast«, iza toga je rijec o »moci« lijecenja, lijecio opsednutoga. Ljudi su zaprepašteni i kažu i zli duhovi se njemu pokoravaju. Onda lijeci gubavca. Izgleda da ima neogranicenu vlast lijecenja. Tako je konacno došlo do našega lijecenja. Isus je naucavao u Petrovoj kuci i silan svije je došlo da vide i cuju Isusa. Tada i ljudi koji su nosili svoga bolesnika. Oni žele do Isusa ali radi mnoštva nije to bilo moguce, oni otvore krov, spuštaju ga do nogu Isusa. Svi su mislili, da ce Isus reci ustani i uzmi svoj krevet i idi. Ali Isus kaže »dijete moje oprošteni su tvoji grijesi!« Nastalo je razocaranje – zar nije zdravlje najvažnije! Ali kako se vidi iz Evandjelja, ima nešto što je mnogo dublje, a to je mir s Bogom. Tu se radi o jednoj drugoj , dubljoj dimenzije iz koje izvire snage ozdravljenja. Ima bolesti koje treba dublje lijeciti, to u našim bolestima ne smijemo zaboravljati. Isus lijeci covjeka koji traži tjelesno zdravlje, ali je toliko otvoren prema Bogu, da mu otpušta grijehe. Na tome što je grijehe opraštao su se Farizeji sablaznili i oni odllaze i zakljuce da ce ga ubiti, jer je hulio na Boga a bogohulstvo se kažnjavalo smrcu. Isus vidi njihove misli a samo Bog može vidjeti misli, tako je ova recenica dokaz za ono što je Isus rekao, neka znaju da »Sin covjeci ima vlast opraštati grijehe« Isus mu nalaže:«Ustani, uzmi svoj krevet i idi svojoj kuci«! Covjek koji je ozdravio je ustao i pošao kuci. Tako je ozdravljenje postalo dokazom, da Isus ima vlast opraštati grijehe. Kaže se dalje, ljudi su zaprepašteni zahvaljivali Bogu – ne Isusu - time su naglašavali, da su bili svjedoci necemu, što do sada još nisu nikada vidjeli. Bog lijeci i oprašta grijehe po svome Sinu, zato ga je poslao na ovaj svijet. *** GDJE TI JE SRCE, TAMO TI JE BOG (Iv 2,13-22) – Mart 2003 13Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uzidje u Jeruzalem. 14U Hramu nadje prodavace volova, ovaca i golubova i mjenjace gdje sjede. 15I nacini bic od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjacima rasu novac i stolove isprevrta, 16a prodavacima golubova rece: "Nosite to odavde i ne cinite od kuce Oca mojega kucu trgovacku." 17Prisjetiše se njegovi ucenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. 18Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ ciniti?" 19Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja cu ga u tri dana podici." 20Rekoše mu nato Židovi: "Cetrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ceš ga u tri dana podici?" 21No on je govorio o hramu svoga tijela. 22Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi ucenici da je to htio reci te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus rece. C I Š C E N J E H R A M A Isus nigdje u Evandjelju nije tako oštro nastupao kao kod cišcenja hrama. To znaci da se radi o vrlo ozbiljnoj stvari. Isus protestira prorockim znakovima, protiv prakse židovskog Bogoslužja. On protestira protiv prodavaca i mijenjaca, a ne protiv naroda. Ali glavni cilj nije bio protest nego što kaže Psalam 69,10: “Revnost za kucu Božju me izjeda. Ova revnost, ovo zalaganje za kucu Božju donijet ce mi smrt.” Hram je bio centar židovstva. To je bilo mjesto Božje prisutnosti. Mjesto pravog Bogoštovlja. mjesto spasenja i politicki centar, a bio je i ponos židovskog naroda. U vrijeme kada je Ivan ovo Evandjelje napisao, mlada se kršcanska zajednica pitala: Gdje je za nas mjesto pravogBogoštovlja? Gdje je mjesto prisutnosti Božje? Gdje je mjesto uvjeta spasenja koje bi morao posjetiti da postignem spasenje? Odgovor je u dijalogu koji je vodio Isus sa židovima, kada su ga pitali kakvim pravom on to cini? Nek im pokaže znak, da ima pravo na to! Isus pristaje na njihovu želju, ali stavlja uvjet. Neka poruše hram i za tri dana ce ga on podici. On je govorio slikovito, a oni su to drugacije razumjeli. Ivan odmah dodaje: “A On je mislio na hram svojega tijela”. To znaci kada Isus kaže hram, mislio je na samog sebe. Ako ga ruše, on ce za tri dana uskrsnuti. Za kršcane je postalo jasno: mi ne trebamo hrama od kamena za prisutnost Božju, niti kao mjesto za Bogoštovlje, niti kao mjesto po kojem postižemo spasenje. Naš hram je uskrslo Tijelo Isusovo. Uskrsli Isus je naš hram. Tako su kršcani od pocetka postali naovisni o hramu. Ne moraju žaliti za razorenim hramom i ne trebaju zid placa, kao ostatak hrama, gdje bi se mogli moliti. Uskrsli Isus je njihov hram i on je posvuda na svijetu gdje se dvojica ili trojica sastaju da bi slušali njegovu rijec i gdje se okupljaju oko euharistijskog stola i to nije vezano za mjesto nego može svuda biti. Mi smo zahvalni Gospodinu za ovaj dar srca, što nam ga je ostavio. *** ISUSOV DUH (Dj 2,1-13)- Jun 2003 1 Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu.
2 I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kucu u kojoj su bili.
3 I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te sidje po jedan na svakoga od njih.
4 Svi se napuniše Duha Svetoga i poceše govoriti drugim jezicima, kako im vec Duh davaše zboriti.
5 A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom.
6 Pa kad nasta ona huka, strca se mnoštvo i smet-e jer ih je svatko cuo govoriti svojim jezikom.
7 Svi su bili izvan sebe i divili se govoreci: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci?
8 Pa kako to da ih svatko od nas cuje na svojem materinskom jeziku?
9 Parti, Medjani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije,
10 Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani,
11 Židovi i sljedbenici, Krecani i Arapi - svi ih mi cujemo gdje našim jezicima razglašuju velicanstvena djela Božja."
12 Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "Što bi to moglo biti?"
13 Drugi su pak, podrugujuci se, govorili: "Slatkog su se vina ponapili!"

Duhovski dogadjaji su ulaz u Crkvu za svakog kršcanina. Oni su bit Crkve, jer bez djelovanja Duha Svetoga u Crkvi i u svakom njezinom clanu - Crkva je nezamisliva.
Za shvacanje djelovanja Duha Svetog nije dovoljno promatrati samo jedan duhovski dogadjaj, nego cjelokupno njegovo djelovanje kroz cijelu povijest spasenja, sve do Nazareta gdje Isus govori: “Duh Gospodnji pociva na meni…” iz toga On pocinje javno propovijedati.
Sv. Petar je iza silaženja Duha Svetoga poceo bez straha javno propovijedati, a svi ostali su kuci u Jeruzalemu, svi na koje je Duh Sveti sišao u obliku gorucih jezika i bili su ushiceni. Drugi duhovski dogadjaj je kod Kornelija – gdje je Duh Sveti sišao na njegovu cijelu kucu dok im je Petar govorio o Isusu i on ih je krstio. Petar kaže: “Tko sam ja da bi im mogao uskratiti krštenje kada je na njih sišao Duh Sveti kao na nas u Jeruzalemu?”
Tako imamo opisano i trece Duhove, kada je sveti Pavao polagao svoje ruke na novo krštene Efežane i oni su poceli govoriti raznim jezicima i prorokovati.
Tako ova tri slucaja nam pokazuju kakao Duh Sveti silazi i djeluje u svakom kršcaninu. On u nama djeluje po darovima koje daje. Svakom pojedincu od nas. To su darovi kao dar poucavanja, lijecenja, tvoriti cudesa. Onda dar spoznaje Boga, upoznavanje Božje volje, razlikovanje duhova. Dar vodstva, služenja, ljubavi i milosrdja. Sve ove darove zajedno je posjedovao Isus, a podijeljeno ih nalazimo kod raznih clanova crkvene zajednice.
Pavao spominje darove Duha Svetoga koje koriste drugima kao mir, ljubav, radost, dugotrpnost, prijaznost, vjernost i svladavanje samoga sebe. Tko od nas još nije u sebi osjetio prisutnost ovih darova?
*** SVI SMO POZVANI (Lk 10,1-12,16-20) – August 2003 1 Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu ucenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doci. 2 Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. 3 Idite! Evo, šaljem vas kao janjce medju vukove. 4 Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuce. I nikoga putem ne pozdravljajte. 5 U koju god kucu udjete, najprije recite: 'Mir kuci ovoj!' 6 Bude li tko ondje prijatelj mira, pocinut ce na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit ce se na vas. 7 U toj kuci ostanite, jedite i pijte što se kod njih nadje. Ta vrijedan je radnik place svoje. Ne prelazite iz kuce u kucu." 8 "Kad u koji grad udjete pa vas prime, jedite što vam se ponudi 9 i lijecite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' 10 A kad u neki grad udjete pa vas ne prime, izidjite na njegove ulice i recite: 11 'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' 12 Kažem vam: Sodomcima ce u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu." 16 Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla." 17 Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreci: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" 18 A on im rece: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. 19 Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam nece naškoditi. 20 Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima."
U današnje vrijeme, kada je sve manje svecenika, postajemo pozorni upravo na ovaj tekst. Tko je pozvan u službu navještaja Evandjelja? Za tu službu On poziva. On je najprije pozvao dvanaestoricu, dao im je punomoc i slao ih. Ali isto tako je poslao i sedamdesetdvojicu i njima je dao nalog i punomoc. Medju ovu sedamdesetvojicu spadaju svi kršteni. Jer po krstu smo uclanjeni u svecenicki, prorocki i kaljevski narod ovoga svijeta. Nagovještaj je prorocka služba. On nas nije odabrao badava, vec želi da naviještamo ovim šest milijardi ljudi Radosnu Vijest: “Kaljevstvo Božje je tu!” On kaže: žetva je velika, a radnika malo. Nemojte oklijevati, sada treba zahvatiti. Žetva ne dopušta odlaganja, jer inace propada i ona zahtijeva potpuno zalaganje citavog covjeka. Pravo veselje dolazi iza žetve. On svjesno šalje nas kao jaganjce medju vukove, jer zna da ima medju vukovima koji su željni cuti poruku jaganjaca o spasenju. Mir se nagovijesti, a gdje se taj mir prihvaca, tamo se oporavljaju bolesnici u duši i tijelu. Ima tvrdokornih srdaca koja tu vijest odbijaju. Njih Isus najoštrije osudjuje, prijeti im da ce lošije proci nego Sodoma. Vrlo je važan redak: tko vas prima, mene prima i tko vas odbija, mene odbija. To znaci Evandjelje se mora prihvatiti bez obzira od koga dolazi. Nitko se ne može izgovoriti da je od drugog cuo za tu vijest, onda bi je prihvatio. Sedamdesetdvojica su naviještali Evandjelje i vracali se puni radosti što su vidjeli da više nisu zli duhovi nadmocni nego je Evandjelje mocnije od svakog zla i svih duhova. Radost naviještanja nije najveca radost, najveca radost za svakog od nas je što smo Gospodinovi. Što Bog nas po imenu zna, što nas je po imenu pozvao i osobno nas vodi.

(Back)