Online Franjevci at Franjevacki trg 1, Subotica, Vojvodina 24000 RS - in memoriam

o. Leopold Ivankovic OFM (1922-2005)

MIR ŽIVIMA, POKOJ MRTVIMA Puni vjere u život buducega vijeka, javljamo svoj braci, rodbini, prijateljima i znancima da je blago u Gospodinu naš brat O. LEOPOLD IVAN IVANKOVIC franjevac – svecenik okrijepljen svetim sakramentima, preminuo 9. ožujka 2005. god. u 83. godini života, 64. redovništva i 56. sveceništva. Sprovod dragog nam pokojnika bio je u petak, 11. ožujka 2005. god. u 14,00 sati iz Franjevacke kapele na Bajskom groblju u Subotici. Sprovodne obrede vodio je mons. dr. Ivan Penzeš, biskup suboticki, koji se u nekoliko rijeci zahvalio pokojniku za profesorsku službu u biskupijskom sjemeništu "Paulinum", a izrazio takodjer i osobnu zahvalu za duhovne vježbe koje je održao o. Leopold prije njegova biskupskoga redjenja. U ime brace franjevaca oprostio se od pokojnika o. Dukai Zoltan, gvardijan subotickog samostana. Nakon ukopa je služena misa zadušnica u franjevackoj crkvi, a predvodio ju je biskup Penzeš. Propovijedao je o. Lucije Jagec, provincijal Hrvatske Franjevacke provincije sv. Cirila i Metoda. Koncelebrirali su braca franjevci i svecenici suboticke biskupije. Nakon mise biskup, franjevci, svecenici i rodbina pokojnog p. Leopolda zadržala se u samostanu na kratkom domjenku. BLAGI KRISTE, PODAJ MU ŽIVOT VJECNI! **************************** Zgodno je da se ovdje podsjetimo prolaznosti našega života, kako je p. Leopold to napisao prije par godina kao korizmeno razmatranje:
HOD KA KRIŽU
KORIZMA – USKRS Liturgijska Korizma: od ciste srijede do velikoga petka, svake godine. To je stvarna slika, SIMBOL, onoga što se dogodilo Kristu Gospodinu, kroz trideset i tri godine Njegovoga zemaljskog života. I slika – SIMBOL - onoga što se svakome od nas dogadja kroz godine našega zemaljskog života. KORIZMA jest put, jest hod, prema USKRSU. Taj put u našoj liturgiji traje cetrdeset dana. To je u slici onoga, što se Isusu dogadjalo kroz trideset i tri godine Njagovoga zemaljskog života. Naime, moramo sebi dozvati u pamet, da naša božicna slavlja i radosti pomalo, pa i podosta, zaboravljaju cinjenicu da je Isusova KORIZMA zapocela vec nakon Njegova rodjenja, pa i neposredno prije Njegova rodjenja: jer se ni za Njegovo ljudsko rodjenje nije našlo mjesta u svratištu, nego se u štalici rodio. A ubrzo nakon rodjenja morao je bježati u progonstvo, u Egipat. Pa i kad se vratio iz progonstva u svoju domovinu, nije bivao priznat, cak u tolikoj mjeri da je u svojoj domovini na KRIŽU završio svoj zemaljski život. Ali, nakon toga ja USKRSNUO! IDEMO ISUSOVIM PUTEM Nama se, svakom pojedinom, u našem zemaljskome životu dogadja to isto, kao sljedbenicima Krista Gospodina, što se i Isusu dogodilo: samo u jednom drugacijem zbivanju. KORIZMA i nama jest vrijeme od rodjenja do smrti - nakom više od Isusovih godina zemaljskoga života, a nekima manje. No, zbivanje je kod svih nas isto: to je naš put, hod prema USKRSU. ODLAZAK – POVRATAK KORIZMA kod nas, sljedbenika Krista Gospodina, i nije sama po sebi neminovna ili da je prisila i nužnost. Ona je ucinak covjekove slobodne volje: od Adama i Eva, pa sve do danas, do svakoga pojedinoga od nas: ona jest covjekova svojevoljnost. Možemo uzeti ovdje za primjer i bolji uvid naše KORIZME sliku Rasipnoga Sina iz Svetoga Pisma. On je svojevoljno i odlucno tražio od svoga oca imetak, koji njemu pripada. Naime, kao sin svoga oca, on je i na neki nacin dio svoga oca. Prema tome mu i pripada odredjeni dio oceva imetka. S tim je imetkom on otišao iz oceve kuce, odijelio se od svoga oca. Napustio ga je. Tu je taj rasipni sin slika svakoga od nas. Slika je on svakog ljudskog bica osim Isusa i Njegova bezgrješne djevicanske Majke Marije i Njegova djevicanskoga Oca, sv. Josipa, koji su došli na ovaj svijet bez istocnoga grijeha Adama i Eve. Oni su i svoj zemaljski život proživjeli bezgrješno. Mi dakle živimo na zemlji u Hodu prema Uskrsnucu i citav je naš zemaljski život Korizma. A do USKRSNUCA možemo stici samo po zaslugama našeg Otkupitelja i Spasitelja, Isusa Krista, koji je iz ljubavi prema svome Ocu Nebeskom prihvatio, uzeo na se tu KORIZMU sviju nas, da bi po toj Njegovoj KORIZMI i svaka naša KORIZMA imala svoju pravu, USKRSNU vrijednost i ucinak. Ta je Isusova KORIZMA dala vrijednost i svakoj našoj KORIZMI, našemu POVRATKU. RASIPNI SIN - NAŠA SLIKA Kao što je ono Rasipni Sin tužan, bolan i jadan, vratio se svome ocu, tako i mi u bolima, jadu i patnjama možemo proci putem svoje KORIZME i doci k našemu Ocu Nebeskomu, našemu Stvoritelju, našemu Bogu. A Otac Nebeski nas ocekuje, po zaslugama našega Spasitelja i Otkupitelja Isusa Krista, Njegova Sina, u Duhu Svetomu. I tako onda možemo u kuci našega Oca Nebeskog živjeti navijek naše USKRSNUCE. To je USKRSNUCE naš POVRATAK. TUGA, BOL I BIJEDA – MIR I RADOST Ne oklijevajmo dakle, u KORIZMI svoga zemaljskoga života, ne štedimo svojih napora, jadova i patnja, nego ustrajno i radosno hodimo prema svojoj tjelesnoj smrti, kao dovršetku našega POVRATKA. Jer ceka nas USKRS, ceka nas naš Nebeski Otac, kao svoje drage kceri i sinove, koji se nakon odlaska iz Njegove kuce vracaju k Njemu, u svoju ocinsku kucu. I ne pita On nas za racun: ne pita kuda smo i u što smo porazbacali i utrošili ono bogatstvo kojim nas je ocinski opskrbio. Ne pita za našu krivnju i nevjeru: jer to ja sve vec naplaceno, i preko svake mjere, po Njegovom Jedinorodjenom Sinu, Isusu Kristu, našemu Otkupitelju i Spasitelju, koji je našu KORIZMU uzeo na se - iako On nije napustio oca - po Bezgrešnoj Njegovoj Djevicanskoj Majci Mariji i Bezgrešnome Njegovom Djevicanskom Ocu sv. Josipu. Radujmo se dakle uz MIR I DOBRO! o. Leopold

(Back)